Ustavno pravo2018-11-15T14:46:16+00:00

USTAVNO PRAVO

Mijat Šuković

Izdavač: CID – Podgorica
Format: 17×24 cm
Broj strana: 467
Pismo: Latinica
Povez: Tvrdi, šiven
Godina izdanja: 2009.
ISBN: 978-86-495-0393-9

CIJENA: 20,00€ + PDV 7%

ODLOMAK

PREDGOVOR

 

Udžbenik Ustavno pravo, saglasno pravilima za pisanje univerzitetskih udžbenika, napisan je za studente prava prema programu i planu nastave na Fakultetu pravnih nauka u Podgorici. Koncepcija i struktura tog programa opredijelili su predmet i strukturu udžbenika. Jednosemestralni plan nastave nametnuo je svojevrsno kondenzovanje prvog dijela tematike ustavnog prava i enciklopedijski iskaz o tom dijelu, a saznajno-obrazovni razlozi obavezali su deskriptivniji iskaz u obradi drugih djelova ustavne tematike.

U prvom djelu obrađena je univerzalna tematika nauke ustavnog prava. Univerzalna u značenju da nema izvor ni u jednom nacionalnom ustavnom pravu, niti se izvodi iz ustavnopravne misli u bilo kojoj državi posebno, već joj je izvor ukupnost ustavnih prava svih država, u istoriji i savremenosti, ukupnost ustavnopravne misli u svijetu. Univerzalna i u smislu što njom treba da ovlada svaki pravnik nezavisno od mjesta studiranja. Način obrade i prezentacije te materije nije univerzalno uniforman, kao što nije ni u jednom dijelu svijeta. Djelo je autora.

Tematiku ovog dijela čine dvije cjeline. U prvoj su obrađeni osnovni pojmovi koji se upotrebljavaju u nauci ustavnog prava: što je ustavno pravo, što je opredijelilo taj naziv, alternativa tom nazivu; prednosti ovog naziva pred alternativom; što je ustav i klasifikacije ustava, a zatim teorijske teme: predmet ustavnog prava, izvori i metodi nauke ustavnog prava; tumačenje ustava; ostvarivanje ustava. U drugoj tematskoj cjelini ovog dijela sumarni je presjek istorije nastanka i evolutivnog razvoja ustavnog prava kao grane prava i nauke ustavnog prava u svijetu. Ova cjelina kazuje presjek milenijumskih političkih borbi u cijelom toku istorije čovječanstva sa ciljem ograničenja vlasti i povećavanja slobode individue i cijele populacije – povećanja nekada veoma sporo i malo, a skokovito rezultatima dvije Velike revolucije krajem XVIII vijeka. Presjek pređenog puta od stanja u kome su stanovnici, grosso modo, bili bez ikakvih pravnih ili drugih garancija za ličnu slobodu, dostojanstvo, život, tjelesni i duševni integritet, neslobodni u svemu, bez prava da utiču ko će vršiti vlast i da kontrolišu vlast, do savremenih ustavnih garancija i ustavne zaštite ljudskih prava i sloboda i prava na participaciju u vršenju vlasti.

Kao što je u svim državama ustaljeno da se u slijedu univerzalne ustavne tematike izučava i u udžbenicima obrađuje ustavno pravo države studiranja, tako i u ovom udžbeniku, namijenjenom studentima koji studiraju u Crnoj Gori i spremaju se da u njoj djeluju kao pravnici, njegov drugi dio ima za predmet cjelovitu i iscrpniju obradu ustavnog prava Crne Gore. Njegove korijene, evoluciju u istorijskim tokovima i sada važeće ustavno pravo Crne Gore. Cjelovitije i produbljeno studiranje ove tematike neophodno je svakom pravniku opredijeljenom da se osposobljava da uspješno radi na pravnim poslovima u Crnoj Gori.

Ovaj dio udžbenika takođe čine dvije tematske cjeline. Prvu tematsku cjelinu čini prikaz, u obliku sumarnog presjeka, sadržine i značaja: utvrđenja i određenja ustavnog karaktera u svim pravnim aktima novovjekovne države Crne Gore od njenog stvaranja 1803. do 1905. godine; prvog ustava Crne Gore – Ustava za Knjaževinu Crnu Goru od 1905. godine; političko-pravnih akata kojima je gaženjem Ustava od 1905. godine nelegitimno ukinuta (1918) država Crna Gora; pravno-političkih akata kojima je obnovljena državnost Crne Gore i osnovnih karakteristika pet ustava Crne Gore od 1946. do 1992. godine. U drugoj tematskoj cjelini iscrpno je prikazana sadržina svih djelova Ustava Crne Gore od 2007. godine, sada važećeg. U ovoj tematskoj cjelini, u odnosu na obim drugih djelova ustavnog teksta, srazmjerno više prostora posvećeno je ustavno utvrđenim osnovnim principima – konstituentima karaktera države Crne Gore i njenog državnog uređenja. Tri činjenice opredijelile su to. Jedna je: osnovni principi – konstituenti karaktera države Crne Gore i njenog državnog uređenja u važećem Ustavu iskazani su pojmovima, bez eksplikacije njihove sadržine i značenja. Njihova sadržina dominantno je i vrijednosna To čini da nije dovoljno samo ih pojmovno imenovati nego je neophodno u udžbeniku kazati i što je njihova sadržina, što im je smisao, što su njihove društvene funkcije i ciljevi, kakva je vrijednost svakog od tih utvrđenja i svih njih ukupno, uključujući relacijske odnose između njih i sa položajem građana. Druga činjenica je: ustavno utvrđeni osnovni principi – konstituenti karaktera države Crne Gore i njenog državnog poretka bitan su izvor za razumijevanje i osvjetljavanje svih drugih djelova Ustava. Bez znanja njihove sadržine, smisla, ciljeva i vrijednosti ne mogu se cjelovito saznati i razumjeti suština, smisao i svrha kompetencija pojedinih organa vlasti. Treća činjenica je: u istorijsko-vremenskoj dimenziji utvrđenja o karakteru države imaju najveće značenje. Ni njihovo trajanje ne mora zavisiti od mogućih promjena ustavno propisane organizacije vlasti, strukture državnih organa, njihovih nadležnosti i njihovih odnosa.

U poglavlju o ljudskim slobodama i pravima obrađene su samo slobode koje svojim obilježjima i značenjima iskazuju sadržaje bitne za karakter države Crne Gore. Slobode koje su činioci konstituisanja njenog karaktera. Tematika ljudskih prava i sloboda sužena je na ove sadržaje zato što je planom nastave na pravnim fakultetima utvrđeno da se ljudska prava i slobode cjelovito izučavaju u posebnoj naučno-nastavnoj disciplini sa tim nazivom. U tom poglavlju srazmjerno više dalo je prostora posebnim manjinskim pravima. Učinjeno je to zato što je regulisanje manjinskih prava vrlo složeno i veoma značajno, što traži da se ta tematika dobro razumije, a to traži i šira objašnjenja. Jer, neadekvatno razumijevanje posebnih manjinskih prava, kao i neadekvatno njihovo regulisanje, može voditi napetostima sa ozbiljnim negativnim posljedicama za jednakopravnost građana i stabilnost svake države, pa i Crne Gore. Neadekvatno razumijevanje posebnih manjinskih prava, kao i zanemarivanje ili potejenjivanje potrebe i značaja njihovog pravnog regulisanja saglasno načelu čovječnosti, štetno je i za pripadnike manjinskih naroda, drugih nacionalnih manjinskih zajednicu i za državu, kao što je za sve štetno nedovoljno promišljeno njihovo ciljno tretiranje sa pozicija, što vode, makar se to i ne željelo, emotivnim nabojima koji se teško kontrolišu, nepovjerenju većine i na toj osnovi remećenju međunacionalnog sklada.

Sa oba dijela ispunjavaju se opšti standardi o tematici i obimu udžbenika naučno-nastavne discipline Ustavno pravo. Ispunjavaju se sa uvažavanjem poznate Monteskijeve misli koju je iskazao sa ove dvije rečenice: “Ne treba da se predmet toliko iscrpe da se ništa ne ostavi za čitaoca da on sam uradi. Nije svrha da se svijet natjera da čita, već i da misli”. Sadržina udžbenika pojedincima daje pouzdanu osnovu da lakše shvate i bolje razumiju pojedine ustavne institucije, veze između njih, njihovu društvenu i pravnu prirodu, njihov značaj, kada im se u realnom životu otvori pristup njima, kada se suoče sa njima, kada postanu praktično aktuelni za njih. Čitanjem knjiga i drugih izvora o kojima se daju podaci uz pojedine segmente teksta i u spisku literature na kraju, mogu se proširivati znanja koja se steknu iz udžbenika.

Studije se uspješno i ne mogu savladati bez osvješćivanja sa izvorima na kojima se zasniva naučno-nastavna disciplina.

Udžbenik je komponovan sa težnjom da se ispuni metodološki zahtjev koji traži da se: izlože relevantne pravne i druge činjenice i druge informacije, da se objasne, gdje je potrebno i sa teorijskim, istorijskim i uporednim pristupom. Koliko je uspješno ispunjen taj zahtjev zavisi od izbora mjerila, mjernih skala, stanovišta, što je mjera uspješnosti i od stepena privrženosti objektivnosti onog ko bude mjerio uspješnost.

U izradi udžbenika poštovan je princip koji obavezuje da se ne samo nižu činjenice već da se na osnovu činjenica afirmišu vrijednosti segmenata pozitivnog ustavnog prava do mjere koju nalažu sistem ciljeva udžbenika i naučne djelatnosti. Kritičnost je na nekim mjestima, možda, izraženija od uobičajene mjere u udžbenicima. Učinjeno je to po imperativu cilja univerzitetskih udžbenika – da osim što služe studentima da uče, podstiču svojom sadržinom pravne i druge mislioce da produbljeno izučavaju i promišljaju crnogorski ustavni poredak, da njegove korisnike usmjeravaju na kolosijek stvaralaca, sa ciljem doprinosa da ustavni poredak Crne Gore bude sve kvalitetniji.

Poštovan je i princip neutralnosti udžbenika, kao i nauke, koji obavezuje da se sadržina udžbenika oslobodi od svega što nije nauka i što je van svrhe udžbenika. U tom cilju njegova ukupna sadržina afirmiše stav da su neprikosnovene činjenice, pravne i druge, a da nijesu njihova objašnjenja i komentari. Na čitaocima je da poruke izvlače iz sadržine napisanog, po znanju i svetinji koja se zove savjest, poštujući jedino neprikosnovenost činjenica.

Kako će sadržina udžbenika biti korišćena, sa kojom svrhom, kako će biti tumačena, zavisi od korisnika. To je van moći udžbenika.

Studenti i drugi čitaoci, koji se neće saglasiti sa nekim stanovištima iskazanim u ovom udžbeniku, razmišljanjima i traganjima na koje ih neslaganje usmjeri uzvisuju se iznad učenja i izlaze na put koji vodi stvaralaštvu. To neće biti nedostatak sadržine udžbenika već vrlina koja podstiče čitaoca i podsticaj autoru da vrši provjere.

Na ovom mjestu i dva seta konstatacija relevantnih za razmišljanja o tematici ustavnog prava, ali sa refleksijama širim od toga.

a) U svakoj oblasti prava, ustavnog prava naročito, zbilja je složenija od sadržine riječi sa kojima je iskazana neka pravna norma ili neki pravni akt. Znanje samo norme dovoljno je za pamćenje njenog teksta. Za razumijevanje njenog smisla, razuma, realnosti, obuhvata i dometa njenog pravnog dejstva u realnosti, potrebno je izučavati: što je iza pravne norme u društvu čija je pravna norma – sistem vrijednosti i njegovu čvrstinu; postojanje i čvrstinu orijentacije da se ostvaruje vladavina prava ili da se umanjuje dosljednost u ostvarivanju vladavine prava; postojanje u realnosti nezavisnosti sudija i sudova ili nedostatak toga; stepen težnje za socijalnom pravdom i druge sociološko-političke pretpostavke bitne za dosljednost i potpunost ostvarivanja prava. Pri tome se ne oslanjati samo na pouke istorije i savremenosti, nego uzimati u obzir i poruke u savremenosti sagledive sjutrašnjice. I držati se pravila koje kazuje da u naučničkoj proizvodnji parcijalnost ne može biti valjan osnov za izvođenje konačnih zaključaka. Parcijalni pristupi složenim temama i davanje presudnog značaja pojedinostima nad cjelinom, opasan je neprijatelj objektivnosti.

b) U savremenosti sve snažnije je institucionalno jedinstvo svjetske zajednice. Sve što se zbiva i ima stratešku ulogu i značaj u bilo kom dijelu svijeta reflektuje se, odmah ili kasnije, na sve djelove svjetske zajednice. U Evropi je u zamahu snažan proces izgrađivanja harmonizovanog, evropskog, pravno-političkog i finansijsko-ekonomskog modela organizacije pravnih i ekonomskih poredaka država. U praksi se ostvaruje i sa elementima unificiranja. Veoma su značajne implikacije toga na politiku uopšte, na pravo i ekonomiju, na pravnu i ekonomsku misao, na kulturu država. Ogledaju se i u razaranju djelova tradicionalnih stanja i njima svojstvene društvene svijesti i u smanjuju obima suvereniteta država. Implicira to i smanjenje dometa suverene ustavne regulacije država. Otvoren je i proces modifikovanja tradicionalnih predstava o državi i pravu, a nove pojave na području prava nameću i potrebu preispitivanja i samog pojma prava. Brže nego do sada mijenjaju se i dinamičnije će se mijenjati i vrijednosni sistemi.

Ove i sa njima povezane druge činjenice zahtijevaju sticanje znanja moćnog da se svijet gleda na nov način, primjeren novim tendencijama razvoja; da se stvarne činjenice razlikuju od raznih simulacija i manipulacija. Zahtijevaju i sve više će zahtijevati neumorno kontinuirano traganje za sve potpunijim znanjima o tome što su država, ustavno pravo, pravo uopšte u realnom životu. Neumorno traganje za stvarnim činjenicama i njihovim odvajanjem od raznih simulacija i manipulacija. Neumorno osposobljavanje da se spremno dočekuje novo što dolazi.

AUTOR

Novembar 2008.